U prethodnom poglavlju govorili smo o standardnim merama. Sada idemo korak dalje.
Jer standardna mera može biti dobra početna tačka, ali ergonomski dobra kuhinja mora odgovarati čoveku koji je koristi.
Ergonomija u kuhinji znači da su visine, položaji uređaja, zone odlaganja i način kretanja prilagođeni telu i svakodnevnim navikama korisnika.
Ako svakodnevno morate da se saginjete, podižete ramena ili istežete da biste dohvatili ono što često koristite, kuhinja nije dovoljno dobro prilagođena vama — bez obzira na to koliko lepo izgleda.
Dobra ergonomija se često i ne primećuje. Jednostavno vam je udobno da radite.
Ne postoji idealna visina radne ploče za sve
Visina radne ploče od oko 90 cm jeste česta i praktična standardna mera.
Ali ona nije idealna za svakog korisnika.
Osoba visoka 160 cm i osoba visoka 195 cm ne rade u istom položaju na istoj radnoj površini.
Najjednostavnije pravilo za proveru je:
Stanite uspravno.
Opustite ramena i savijte podlakticu približno pod uglom od 90°.
Kao početnu orijentaciju, radna površina se može postaviti približno 10–15 cm ispod visine lakta.
To nije precizna formula, već način da proverite da li je standardna visina za vas zaista udobna.
Orijentacione vrednosti
| Visina korisnika | Orijentaciona visina radne ploče |
| 155–165 cm | 85–88 cm |
| 166–175 cm | 89–92 cm |
| 176–185 cm | 92–95 cm |
| preko 185 cm | 95–100 cm |
Ove vrednosti treba posmatrati kao orijentaciju, a ne kao gotovu formulu.
Na konačnu visinu utiču i građa korisnika, način rada i aktivnosti koje se najčešće obavljaju.
Savet
Ako imate mogućnost da pre izrade kuhinje probate različite visine, iskoristite je.
Postavite privremenu radnu površinu ili jednostavno simulirajte različite visine.
Nekoliko minuta rada na različitim visinama često će vam pokazati više nego sam pogled na nacrt.
Nisu sve radne površine iste
U većini kućnih kuhinja jedna visina radne ploče je sasvim praktično rešenje.
Ali kod kuhinje po meri moguće je razmišljati i o različitim visinama za različite aktivnosti.
Na primer:
Priprema hrane može biti udobnija na nešto višoj površini.
Mešenje testa nekim korisnicima više odgovara na nešto nižoj površini, jer se pri radu koristi težina tela.
Ploča za kuvanje takođe zahteva posebno razmišljanje jer visina šerpe dodatno podiže nivo na kojem radite.
Zato nije dovoljno pitati: „Koja je standardna visina radne ploče?“
Bolje pitanje je: „Na kojoj visini ću najudobnije obavljati posao koji najčešće radim?“
Gde treba da budu stvari koje svakodnevno koristite?
Ergonomija se ne odnosi samo na visinu radne ploče.
Odnosi se i na zonu dosega.
Sve što svakodnevno koristite ne treba da bude ni previsoko ni prenisko.
Primarna zona
To je najlakše dostupna zona, približno između visine kukova i ramena.
Ovde je najbolje držati stvari koje koristite svakog dana:
- tanjire;
- čaše;
- šolje;
- pribor za jelo;
- začine;
- ulje;
- kafu i čaj.
Sekundarna zona
Ovde mogu biti stvari koje koristite povremeno:
- veće činije;
- dodatno posuđe;
- poslužavnici;
- mali kuhinjski aparati;
- posuđe za posebne prilike.
Tercijarna zona
Najviši i najniži delovi kuhinje namenjeni su stvarima koje koristite retko:
- sezonsko posuđe;
- zalihe;
- aparati koje ne koristite svakodnevno;
- veliki kalupi i posude.
Praktično pravilo je jednostavno: što češće nešto koristite, to treba da bude dostupnije.
Šta ne treba stavljati visoko?
Gornji ormarići često izgledaju kao idealno mesto za dodatno skladištenje.
Ali ako svakodnevno morate da koristite stolicu ili merdevine da biste dohvatili neku stvar, taj prostor nije dobro organizovan za svakodnevnu upotrebu.
U najviše delove kuhinje zato je bolje smestiti ono što koristite povremeno.
Svakodnevne stvari treba da budu na mestu koje možete dohvatiti bez istezanja, penjanja i gubitka ravnoteže.
To je posebno važno kada kuhinju koriste osobe različite visine ili smanjene pokretljivosti.
Gde postaviti rernu?
Rerna se tradicionalno postavlja ispod ploče za kuvanje.
To je praktično i štedi prostor, ali nije jedino rešenje.
Kod kuhinja po meri rerna se može postaviti i u visoki element, tako da otvor rerne bude približno na udobnijoj visini za korisnika.
Prednosti su:
- manje saginjanja;
- lakše praćenje hrane;
- jednostavnije vađenje teških posuda;
- lakše čišćenje i održavanje.
Kod ovakvog rešenja treba istovremeno proveriti visinu otvaranja vrata, pristup rerni i bezbednost korišćenja.
Ako u domaćinstvu ima male dece, sama visina rerne nije dovoljna za procenu bezbednosti. Važni su i tip uređaja, vrata, kontrole i način korišćenja.
I ove mogu dati preporuku d apogledate rerne proizvodjača NEFF, koji u svom program ima rerne sa vratima koja se uvlače za uštedu prostora, kao i magnetne termostate koji se pomeraju van domašaja dece.
Može li i mašina za sudove biti ergonomskija?
Može.
Standardna mašina za sudove postavljena je ispod radne ploče i zahteva saginjanje prilikom punjenja i pražnjenja.
Kod kuhinje po meri moguće je mašinu podići iznad standardne pozicije, na primer u okviru visokog elementa.
To može značajno smanjiti broj saginjanja.
Međutim, takvo rešenje zahteva više prostora i pažljivo planiranje priključaka, ventilacije i položaja uređaja.
Zato nije rešenje koje treba primeniti automatski u svakoj kuhinji.
Ergonomija nije dodavanje posebnih mehanizama po svaku cenu.
To je izbor onih rešenja koja za konkretnog korisnika zaista donose korist.
Najčešće korišćene stvari treba da budu nadohvat ruke
Postavite sebi jednostavno pitanje:
Koliko puta dnevno koristim ovu stvar?
Ako nešto koristite deset puta dnevno, nema smisla da se nalazi na najvišoj polici.
Ako nešto koristite jednom mesečno, nema potrebe da zauzima najdostupniju fioku.
Na ovaj način možete organizovati:
- pribor za jelo;
- tanjire;
- čaše;
- šolje;
- začine;
- ulje;
- kafu;
- daske za sečenje;
- noževe;
- male aparate.
Dobrom organizacijom unutrašnjosti elemenata možete smanjiti broj nepotrebnih pokreta čak i bez promene spoljnog izgleda kuhinje.
Ergonomija nije samo pitanje visine
Kada govorimo o ergonomiji, često prvo pomislimo na visinu radne ploče.
Ali podjednako su važni:
- koliko morate da se sagnete;
- koliko morate da se istegnete;
- koliko često otvarate i zatvarate isti element;
- da li možete da dohvatite sadržaj bez vađenja svega ispred njega;
- da li se vrata i fioke otvaraju bez prepreka;
- da li možete da radite bez sudaranja sa drugim korisnikom;
- da li su uređaji postavljeni na mestu koje odgovara načinu njihovog korišćenja.
Ergonomska kuhinja smanjuje nepotrebne pokrete.
To je njena najveća vrednost.
Savet
Kada projektujem kuhinju, ne posmatram samo gde će stajati ormarići.
Posmatram pokrete čoveka.
Gde će stati kada izvadi namirnice?
Koliko će se puta okrenuti?
Gde će spustiti oprano povrće?
Da li može da izvadi tešku šerpu bez saginjanja?
Da li će morati da se isteže svaki put kada uzima čašu?
Ako se isti pokret ponavlja svakog dana, vredi ga projektovati tako da bude što prirodniji.
U tome je suština ergonomije.
Najčešće greške
- Korišćenje standardne visine radne ploče bez provere da li odgovara korisniku.
- Svakodnevno posuđe postavljeno previsoko.
- Teške stvari smeštene u najviše ormariće.
- Često korišćeni aparati teško dostupni.
- Rerna postavljena prenisko iako prostor omogućava ergonomskije rešenje.
- Mašina za sudove postavljena tako da zahteva nepotrebno saginjanje, iako postoji mogućnost drugačijeg rešenja.
- Preveliko oslanjanje na viseće elemente kao glavno skladište.
- Planiranje kuhinje prema prosečnom korisniku umesto prema stvarnim korisnicima.
- Zanemarivanje pokreta koji se ponavljaju desetine puta svakog dana.
Ključna poruka
Ergonomija nije luksuz i nije dodatak kuhinji.
Ona je deo dobrog projektovanja.
Kuhinja treba da vam omogući da radite u prirodnom položaju, da lako dohvatate stvari koje često koristite i da se što manje saginjete, istežete i nepotrebno krećete.
Ne postoji jedna idealna kuhinja za sve.
Postoji kuhinja koja je dobro prilagođena vama.
Zato pre konačnog izbora visina i rasporeda razmislite o svom telu, svojim navikama i načinu na koji zaista koristite kuhinju.
DOMplan zadatak
Sada proverite svoju kuhinju iz ugla ergonomije.
Stanite ispred radne ploče i zamislite da pripremate obrok.
Zatim proverite:
- Da li mi je radna ploča na udobnoj visini?
- Da li tokom rada podižem ramena ili se saginjem?
- Da li svakodnevne stvari mogu da dohvatim bez istezanja?
- Da li su teške stvari smeštene u donjim ili lako dostupnim elementima?
- Da li moram da koristim stolicu ili merdevine za stvari koje često koristim?
- Da li mi je rerna na udobnoj visini?
- Da li mogu lako da punim i praznim mašinu za sudove?
- Da li se fioke i vrata otvaraju bez prepreka?
- Da li mogu da pripremam hranu bez nepotrebnog okretanja i hodanja?
Ako ste na dva ili više pitanja odgovorili sa „ne“, označite ta mesta na planu.
Ne morate odmah menjati raspored cele kuhinje.
Ponekad se veliki pomak može napraviti samo promenom visine, položaja jednog uređaja ili organizacije unutrašnjosti elemenata.
To je upravo ono što treba rešavati u fazi projektovanja — dok je promena još jednostavna.
Šta dalje?
Do sada smo prošli kroz osnovu funkcionalnog planiranja kuhinje:
navike → radne zone → kuhinjski trougao → raspored → mere → ergonomija.
Sada znamo kako kuhinja treba da funkcioniše.
U sledećem delu možemo da pređemo na ono što korisnik koristi:
A to su uredjaji koje ugradjujete u kuhinju.
